Znanstvenici tvrde da velika smanjenja emisija ugljičnog dioksida neće biti dostatna za ograničavanje globalnog zagrijavanja.

No sama priroda, bez ljudske intervencije, neće ga dovoljno ukloniti iz zraka.

Ugljični dioksid (CO2) je najvažniji plin koji zagrijava planet, a emitira se izgaranjem fosilnih goriva kao što su plin i nafta.

„Kako bismo ograničili zagrijavanje na 2C ili niže, moramo ubrzati smanjenje emisija. Rezultati ovog izvješća su jasni: moramo povećati uklanjanje ugljika”, kaže glavni autor dr. Steve Smith sa Sveučilišta Oxford. „Pojavljuju se brojne nove metode s potencijalom.”

Među znanstvenicima postoji konsenzus da se svijet zagrijava prvenstveno zato što emisije CO2 (procijenjene na 33 milijarde tona u 2021.) daleko premašuju količinu koja se uklanja – prema trenutnom izvješću, riječ je o dvije milijarde tona godišnje.

Dok se emisije i uklanjanja ne uravnoteže (na nultu stopu), predviđa se da će globalne temperature rasti.

Najnovija klimatska izvješća UN-a kažu da će za potpuno postizanje nulte stope emisija biti potrebno uklanjanje određene količine ugljičnog dioksida, tzv,negativne emisije, kako bi se nadoknadilo za sektore koji se ne mogu lako dekarbonizirati.

Trenutačno se gotovo cjelokupno uklanjanje CO2 u svijetu događa prirodnim procesima. To su prvenstveno biljke i drveće koje uzimaju CO2 iz zraka, a tlo ga apsorbira i skladišti.

Međutim, priroda može pomoći samo do određene granice. Neki optimistični scenariji sugeriraju da bi se prirodno uklanjanje CO2 moglo udvostručiti do 2050., ali to je još uvijek samo oko 4 milijarde tona CO2 godišnje.

Tehnološka rješenja?

U ovom izvješću pod nazivom „Stanje uklanjanja ugljičnog dioksida” sugerira se da je za ograničavanje i smanjenje globalnih temperatura u budućnosti potrebno ulaganje u razvoj tehnoloških rješenja već sada.

Sve metode koje se navode prilično su nove i u različitim su fazama razvoja i primjene. Zajedno trenutačno čine tek mali dio uklanjanja CO2 u svijetu.

Jedna od metoda, poznatija kao BECCS, uključuje hvatanje CO2 u proizvodnju električne energije temeljenu na biomasi, u kojoj se organske tvari poput usjeva i drvenih peleta spaljuju za proizvodnju energije. Druge mogućnosti uključuju: golema postrojenja u kojima se ugljik izvlači iz zraka prije nego što se pohrani u zemlju; korištenje posebno obrađenog drvenog ugljena (biougljena) koji zadržava ugljik; i „pojačano trošenje stijena” – donekle zasnovano na uklanjanju ugljika do kojeg dolazi prirodnom erozijom.

Uporaba tehnologija za uklanjanje CO2 ne prolazi bez kritika. Neki aktivisti sumnjaju da mogu biti isplativi i boje se da bi mogli biti izgovor za odgodu prijelaza s korištenja fosilnih goriva.

Izvješće naglašava da se uklanjanje CO2 ne bi trebalo smatrati „srebrnim metkom” u borbi protiv klimatskih promjena, već da će ispunjavanje klimatskih ciljeva UN-a zahtijevati tehnologiju, jednako kao i prirodu, radi snižavanja razine stakleničkih plinova.