Na kraju svojeg I/O izlaganja prošlog tjedna, Google je izvukao još jedan as iz rukava. U kratkom videu, demonstrirali su par naočala za proširenu stvarnost (augmented reality ili AR) koje imaju jednu svrhu – prikazivanje zvučnih prijevoda ispred vaših očiju. U videu, Googleov šef proizvodnje Max Spear nazvao je mogućnosti ovog prototipa „titlovi za svijet” te možemo vidjeti članove obitelji kako komuniciraju po prvi put.

Kao i mnogi drugi, već smo koristili Google Translate i uglavnom ga smatramo vrlo impresivnim alatom koji, doduše, zna zatajiti kada je najvažnije. Iako mu možemo vjerovati da će nam dati upute do autobusa, to nije ni približno isto kao pouzdati se da ispravno tumači i prenosi priče iz djetinjstva naših roditelja. I nije li Google i prije rekao da konačno ruši jezičnu barijeru?

U 2017. Google je plasirao prijevod u stvarnom vremenu kao značajku svojih originalnih Pixel slušalica. Sean O’Kane opisao je to iskustvo kao „hvalevrijednu ideju sa žalosnom izvedbom” i izvijestio da su neki od ljudi s kojima ju je isprobao rekli da zvuči poput petogodišnjaka. To baš i nije u skladu s onime što je Google pokazao u svom videu.

Također, ne želimo zanemariti činjenicu da Google obećava da će se ovaj prijevod dogoditi „unutar para AR naočala”, dok stvarnost proširene stvarnosti zapravo nije sustigla ni njihov konceptni video od prije deset godina.

Čini se da su Googleove naočale za AR prevođenje puno fokusiranije od onoga što je Glass pokušavao postići. Prema onome što je Google pokazao, one bi trebali učiniti jednu stvar – prikazati prevedeni tekst – a ne djelovati kao ambijentalno računarsko iskustvo koje bi zamijenilo pametni telefon. Međutim, ni u ovom slučaju izrada AR naočala nije jednostavna. Čak i umjerena količina ambijentalnog svjetla može veoma otežati gledanje teksta na prozirnim zaslonima. Dovoljno je izazovno čitati titlove na TV-u s odsjajem sunca kroz prozor; sada zamislite to iskustvo, ali privezano uz lice (i s dodatnim pritiskom upuštanja u razgovor s nekim koga sami ne možete razumjeti).

No tehnologija brzo napreduje i Google bi možda mogao premostiti prepreku koja je blokirala njegove konkurente; što ne bi promijenilo činjenicu da Google Translate nije čarobni štapić za međujezičnu komunikaciju. Ako ste ikada pokušali voditi stvarni razgovor putem te aplikacije za prijevod, zasigurno znate da morate govoriti polako. I precizno. I jasno. Osim ako ne želite riskirati iskrivljen prijevod. Jedan lapsus i možda ste gotovi.

Ljudi ne razgovaraju u vakuumu ili poput strojeva. Baš kao što prilagođavamo jezik (tzv. code-switching u lingvistici) kada razgovaramo s glasovnim asistentima kao što su Alexa, Siri ili Google Assistant, znamo da moramo koristiti mnogo jednostavnije rečenice kada se bavimo strojnim prevođenjem. Čak i kada govorimo ispravno, prijevod može ispasti nespretan i pogrešno protumačen. Autori navode primjer kolega iz The Vergea, tečnih govornika korejskog jezika, koji su istaknuli da Google prevodi „Dobrodošli” na korejski kao izraz iz poštovanja koji ustvari nitko ne koristi.

Taj kiks, međutim, nije ništa u usporedbi s činjenicom da je, kako tvitaju Rami Ismail i Sam Ettinger, Google pokazao desetak pogrešnih ili krnje prevedenih arapskih izraza na slajdu tijekom svoje prezentacije Translatea. Jasno, nitko ne očekuje savršenstvo, ali Google sugerira da je na pragu simultanog prijevoda, što takve pogreške čine malo vjerojatnim.

Google pokušava riješiti neizmjerno kompliciran problem. Prevođenje riječi je jednostavno; shvatiti gramatiku je teško, iako izvedivo. Ali jezik i komunikacija daleko su složeniji od samo te dvije stvari. Kao relativno jednostavan primjer, Antonijeva majka govori tri jezika: talijanski, španjolski i engleski. Ponekad će posuđivati riječi iz tih jezika usred rečenice, uključujući njezin regionalni talijanski dijalekt (koji je poput četvrtog jezika). Takvu vrstu stvari čovjeku je relativno lako raščlaniti, no mogu li se Googleove prototipne naočale nositi s tim? A kamoli tek kada govorimo o neurednijim dijelovima razgovora kao što su nejasne reference, nedovršene misli ili insinuacije.

Nije da Googleov cilj nije vrijedan divljenja. Svakako želimo živjeti u svijetu u kojem svatko može iskusiti ono što sudionici istraživanja u videu čine, zureći razrogačenih očiju dok gledaju kako se riječi svojih najmilijih pojavljuju pred njima. Rušenje jezičnih barijera i međusobno razumijevanje na načine na koje prije nismo mogli nešto je što svijetu treba; samo je dug put prije nego što stignemo do te budućnosti. Strojni prijevod je ovdje i postoji već dugo vremena, ali – unatoč mnoštvu jezika s kojima se može nositi – još uvijek ne govori ljudski.