Slobodan internet bio bi standard u kojem nema utjecaja države i politike na prava korisnika ni ograničavanja usluga i standarda usluge.
Islanđani imaju najviše slobode na internetu među 70 država svijeta, koje su proučavane u analizi, a slobodnim internetom može se pohvaliti i Estonija. To su jedine dvije države u svijetu koje su u opširnoj analizi dobile više od 90 od mogućih 100 bodova. Dobro su ocijenjene i slobode Kanade, Tajvana i Francuske koje imaju oko 80 bodova, dok SAD ima 75 bodova i na donjoj je granici među slobodnim zemljama. Na kraju među zemljama s potpunom slobodom interneta živi samo 21 posto ukupnih korisnika.
Među državama s limitiranom slobodom interneta našle su se i zemlje visoke tehnologije i jakog razvoja poput Južne Koreje i Singapura. U donjoj skupini su Vijetnam s 22, Kuba s 21, Mianmar sa 17, Iran sa 16 i Kina kao najslabija s tek deset.
Izostanak slobode prepoznaje se u činjenici da državne vlasti blokiraju određene aplikacije, tehnologiju i web stranice. Ali, i u tome što filtriraju sadržaj na njima ili ga cenzuriraju. Kao dodatak tim teškoćama, postoje one vezane za ograničavanje slobode govora ili narušavanje prava korisnika u svakom smislu.
U prošloj godini čak 24 zemlje pokrenule su mjere kojima žele utjecati na sadržaj na platformama ili pak imati utjecaj na korištenje i obradu sadržaja, a među njima su i Njemačka, Italija, SAD i Francuska, kao i Kuba i Kina. Čak 38 zemalja pokrenulo je reforme kako bi utjecale na baze podataka koje koriste kompanije te je zabilježeno i da je 21 zemlja u svijetu predložila zakone koje utječu na konkurentnost na tržištu.