Momčadi Formule 1 poznate su po inovacijama, te pomicanju granica tehnologije u pokušaju da njihovi automobili budu brži.

Isti mentalitet vlada na stazi i izvan nje. Snimati kamerom jedan od najbržih sportova na svijetu nije lako, ali F1 nastavlja pronalaziti nove načine za unapređenje svoje tehnologije emitiranja.

„Jako sam ponosan na ono što radimo i kako isporučujemo, ovdje u F1,” rekao je u intervjuu Dean Locke, direktor emitiranja i medija. „Iz tjedna u tjedan imamo nove elemente.”

F1 instalira 23 do 28 kamera uz stazu na svakoj utrci, još 10 u boksu, a imaju i kameru u helikopteru za snimanje iz zraka. Njih dopunjuju manje kamere na svakom automobilu, okrenute naprijed, natrag i gledajući lice vozača u kokpitu. Snimka se emitira uživo iz svakog automobila zajedno s informacijama, poput brzine i G-sile, prikupljenih s oko 300 senzora.

No, Formula 1 htjela je navijače još više približiti vozačima tijekom svojih prijenosa. Uspjeh Netflixove serije “Drive to Survive” dokazao je popularnost upravo te, ljudske strane sporta.

Jedan od najvećih napredaka u prijenosu Formule 1 ove godine bile su kamere na kacigama. Nakon prošlogodišnjih ispitivanja, kamera veličine 10 mm x 10 mm ugrađena je u kacige većine vozača u ravnini očiju, davajući obožavateljima priliku da gledaju kroz vizir iz perspektive vozača .

To znači da se proizvođači mogu prebaciti na perspektivu vozača u stvarnom vremenu. Na otvaranju sezone u Bahreinu, kamera na kacigi Charlesa Leclerca iz Ferrarija aktivirana je tijekom njegove borbe za vodstvo s Maxom Verstappenom iz Red Bulla. Obožavatelji su mogli vidjeti Leclercove radnje u kokpitu, dok je mijenjao brzine i podešavao upravljač, u trenutku kada je izveo pobjednički pas Verstappena.

„Pokazuje što vozač mora učiniti dok vozi 200 mph, razmišlja o strategiji, razgovara na radiju, ne zaboravi piti i [upravlja] svim sustavima na upravljaču”, rekao je Locke. „Kad imaju jednu ruku na volanu dok rade druge stvari, to je prilično nevjerojatno.”

Osnovna premisa kamere na kacigi bila je prenijeti gledište vozača, ali Kevin Magnussen iz Haasa rekao je da je njegov položaj u automobilu čak niži od onoga što se emitira. „Na toj kameri možete vidjeti luk nosa automobila, a mi to ne možemo vidjeti”, rekao je. “U osnovi gotovo da ne možete vidjeti asfalt ispred sebe, možete vidjeti samo sa strane.”

Magnussen je i dalje mislio da je to “cool pogled” za obožavatelje i najbliži pogled kao u automobilu, ali je priznao da je vozačima teško ponovno gledati i procjenjivati njihovu vožnju.

Teško je i Zhou Guanyu iz Alfa Romea.

„Za mene je noćna mora analizirati svoju vožnju u usporedbi s drugima”, rekao je. „ Ali to je izvrsna snimka za timove, za fanove posebno. To je, rekao bih, više za publiku. Time oni mogu vidjeti što mijenjate i na prekidačima, što sve čini manje privatnim.”

Kada je sličan kut kamere korišten u Formuli E, seriji električnih utrka, timovi su tražili da im zasloni na upravljaču budu zamućeni kako bi izbjegli odavanje tajni. Ali Formula 1 je bila otvorenija i nije zamaglila upravljačku ploču, tako da su stalne promjene koje vozači rade, stvari poput postavke kočnica ili motora, prikazane obožavateljima.

Još jedan način na koji je Formula 1 dovela obožavatelje u kokpit je postavljanje kamere iza nožnih papučica. Taj se kut gledišta posljednji put pojavio 2000. godine, ali je ponovno uveden ranije ove godine, kada su postavljene kamere unutar prostora za noge automobila za Landa Norrisa i Daniela Ricciarda iz McLarena kako bi pokazale rad nogu na gasu i kočnici. Tim je pomogao službenicima utrka da pronađu način za montiranje kamere i ugradnju malog svjetla u zabrtvljeni prostor za noge bez dodavanja primjetne težine automobilu.

„Moja stopala izgledaju fantastično!” rekao je Norris šaleći se. „Ono što sada možete dobro vidjeti je pomak pedala jer su pod blagim kutom. Vidi se koliko ih i kako pritišćeš i slično.”

Formula 1 također je eksperimentirala s dronovima u prijenosu uživo, po prvi put u Španjolskoj, u onome što je Locke nazvao pristupom “testiranja u eteru”. Obožavateljima je omogućio bliži pogled iz zraka iz brojnih uglova, u usporedbi s tradicionalnim snimanjem iz helikoptera.

Locke je priznao da dronovi nisu dobili snimke koje su željeli i da je malo vjerojatno da će dronovi zamijeniti helikopter za snimanje iz zraka.

„Ali, možda hoće u budućnosti”, rekao je. “To je dobro za našu održivost, iako radimo puno stvari pomoću helikoptera.”

Formula 1 snimke svojih kamera stavlja na raspolaganje za “Drive to survive”, ali je tražila i povratne informacije od producenata emisije kako bi poboljšala vlastito emitiranje.

„Bilo je jako zanimljivo kad su se prvi put pojavili, samo gledajući to kroz drugu prizmu”, rekao je Locke. “Postoje neki elementi koje smo pogledali i rekli, ‘To je stvarno lijep način da se ispriča ta priča, možemo li to učiniti uživo umjesto mjesecima kasnije?'”

Ali najveća lekcija iz uspjeha Netflixove emisije bila je potreba da se približimo vozačima, koje je Locke nazvao “herojima našeg sporta”.

„Razmatramo sve što možemo učiniti kako bismo stali iza automobila, otvorili automobil i humanizirali ga”, rekao je. „Ovu nevjerojatnu stvar dobivamo putem timskog radija, čujemo naše vozače pod stresom i možemo ih intervjuirati dok vrući i znojni izlaze iz automobila.

„Imamo puno sreće s našim pristupom. Ali pokušati dobiti pristup vozačima dok su u bolidu krajnji je cilj.”